KIČICA - (Centraurium erythraea, Gentianaceae)

       LJEKARNIČKI NAZIV:
         OSTALI NAZIVI: ger, gorka kitica, gorko zelje, grozničavka, drago cvijeće, dupčić, zlatna žuč, jezernica, kinin, kitičica, mala semenčina, mali stozlatnik, svedrc, sunčeni cvit, crvena kičica, orno zelje.
     OPIS: Kičica je dvogodišnja ili jednogodišnja, mala, zeljasta biljka sa sitnim cvijetovima vatrene boje. Stablo je čvrsto, gotovo četvrtasto, golo, šuplje, pri vrhu razgranato, visoko od 30 do 40 cm, a debelo je do 3 mm i obraslo sitnim listićima. Cvijeta cijelog ljeta. Raste svuda, a najviše po vlažnim brdskim i planinskim livadama, mjestimično u ogromnim količinama. Vrlo je gorka, a nije otrovna. U antičkoj medicini kičica je imala veliki ugled, njime su liječili rane. Kao sredstvo za snižavanje tjelesne temperature se zadržala sve do danas, ako joj djelovanje nije znanstveno dokazano.
       SASTAV: Važni sastav su gorki glikozidi, flavonoidi, triterpeni, steroli i fenil karbonske kiseline. Sadrže i male količine alkaloida.
       BRANJE: Kičicu treba brati dok je u cvijetu.
        DJELOVANJE: Potiče izlučivanje probavnih sokova, solne kiseline i probavnih enzima. Zato se koristi kod slab problema kao posljedica slabog lučenja želučanog soka. U narodnoj medicini se koristi za sniženje povećane tjelesne temperature, slabokrvnosti i iscrpljenosti. Preporučuje se uzimati nakon kemoterapija i radioterapija.
         NEŽELJENO DJELOVANJE: Nema ih