BIO - PRIJEVARE U KOZMETICI

       Ono što proizvođači kozmetike nazivaju napretkom, zapravo je prijevara, dok o definitivnoj zabrani štetnih materijala malo tko u svijetu i razmišlja. Proizvođači kozmetike svoj posao vrlo dobro poznaju: u tvorničkim halama proizvode kreme, a u parfumerijama prodaju nadu.

         To je najsigurniji posao, jer ljudima ništa nije tako važno kao iluzije. Iluzije o vječitoj mladosti, ljepoti i privlačnosti izvlače ljudima iz džepa ogromne svote novaca. U posljednje vrijeme u borbi za izvlačenje novaca za prodane iluzije, pridružilo se i izvlačenje novaca i od muškaraca.

       Slogan je : "Sve vas njeguje čista priroda !." Bio- njega postala je prodajni šlager. Biljnim ljekarnama pridružila su se odjeljenja i prodavaonice biološke hrane. Poslovi sa biljnim ekstraktima naprosto cvjetaju, a trgovci zadovoljno trljaju ruke.

       Izraz "kozmetika" krije u sebi grčki korijen "kosmėo" što znači "urešivati". Prirodna kozmetika, dakle, znači urešivati pomoću prirode.
         Sa svim tim kozmetika nema mnogo zajedničkoga, bila ona bio ili ne. U oba slučaja, na kožu se stavljaju mješavine koje proizvođač pravi kako hoće. Propisi koji treba potrošače kozmetičkih preparata štititi od prijevare i štetne po zdravlje, ne ispunjavaju svoju namjenu. Najopasniji sastojci u preparatima, predstavljaju se kao boje, UV filtri ili konzervansi. Ono što tvornice nazivaju napretkom, zapravo je prijevara, a zabrana opasnih materija je još daleko.

         Naravno, to je i razumljivo, kozmetika je druga najveća grana kemijske industrije. Sirovine za njegu tijela isporučuju multinacionalne kompanije koje su svemoćne, koje razmišljaju o unosnijim stvarima od otrova u njihovim posudicama i kremama.
         Nova, drugačija, biološka kozmetika tražila bi i novu kemiju, sa puno više obzira.

         Prirodna sredstva za uljepšavanje, morala bi se zasnivati na potpuno novim sastojcima, potpuno novim sirovinama i naravno, potpuno drugačijim postupcima. Malo neke indijanske čarobne travice u noćnoj kremi nije dovoljno; kap ulja jojobe u šamponu ne čini čuda, dok glavnina proizvoda stiže iz istih kemijskih tvornica kao i do sada.

         Nazivi koji se nalaze na posudicama, šamponima i ostalim kozmetičkim preparatima, jedva da se daju pročitati, a kamoli izgovoriti: ( butilhidroksitoluol - u sapunima, sintetički amidi masnih kiselina i natrij laurisulfat u mlijeku za kupanje, propilenglikol, aluminijklorhidrat i metalparaben u kao konzervansi itd…). Neke od tih sastojaka medicina poznaje samo kao alergene ili kancerogene. Ne, to nije prirodna kozmetika !

       Istinski, onaj tko želi sačuvati originalni sastav svojih proizvoda trebao bi se pridržavati jednostavnih načela koje su poznate svakome: što manje različitih sastojaka i što više onoga od prirodnih sirovina.

         Prednost prirodnih sirovina znači i novi izazov i preorijentaciju za industriju, kako tehnološki, tako i financijski, a to oni ne žele. Svaka čast pojedinim proizvođačima, koji za svoje podloge (emulgatore ) koriste čisto prirodna sredstva. Dakle, dokaz da se i to može. Podloge za sredstva za njegu tijela mogu se dobiti od prirodnih sirovina na ekonomičan način, na relativno jeftin i jednostavnim kemijskim postupcima. To dokazuje da postoji dovoljno materije koje bi proizvođači kemijskih sredstava mogli koristiti upravo iz prirode.

         Uvažiti treba geslo: dobro za kožu – dobro je i za životnu sredinu. Ako je kemijanje ipak neizbježno, koristiti bi je trebali samo u slučajevima da zbog obrade, koža neku materiju ne podnosi lošije i da se ne poremeti prirodni i ekološki sustav.

       Prirodna – u punom smislu te riječi – zasluživati će svoj naziv samo pod uvjetima da prednost daje starijim i provjerenim biljkama.