ROSOPAS ŽUTI – ( Chelidonium majus L.) – Papaveraceae

         LJEKARNIČKI NAZIV: Chelidonii herba, Chelidonii radix.
       OSTALI NAZIVI: lastin repak, rosopas, rusa, rusa trava, trava od žutice, zmijino mlijeko, zmijsko grožđe, žuta trava.
         OPIS: Rosopas ili žuti rosopas {Chelidonium majus) je od 30-90 cm visoka zeljasta trajnica iz porodice makova (Papaveraceae).Samoniklo raste u Europi, srednjoj i sjevernoj Aziji te na istoku Sjeverne Amerike. Voli hranjivo tlo, te vlažna i sjenovita mjesta. Najčešće raste po živicama, jarcima, neobrađenim zemljištima, uz ceste i po vrtovima. Nekada se u seoskim vrtovima uzgajao kao ukrasna biljka, a danas se smatra korovom.
       Rosopas u tlu ima čvrsti, debeo i vlaknasti korijen. Stabljika mu je krhka, mesnata i dlakava, jako razgranata, s nježnim, mekanim i dlakavim listovima. Donji listovi su perasti, a gornji perasto izrezani. Listovi su s gornje strane žućkasti, a na naličju plavo-zelenkasti.
       Mali zlatnožuti cvjetovi rosopasa javljaju se od svibnja do rujna. Cvjetovi imaju po 4 jajolike latice i mnogo prašnika iznad kojih se izdiže čvorasti tučak. Po 2-8 cvjetova nalazi se skupljeno u štitasti cvat. Nakon cvatnje razvijaju se uspravni sjemeni tobolci, slični komuški, koji sadrže sjajne crne sjemenke s bijelim privjeskom.
         SASTAV: Rosopas sadrži oko 20 alkaloida. Najviše alkaloida nalazi se u mliječnom soku, a dvostruko više u soku korijena nego u soku biljke. Sadrži i malo eteričnog ulja i smole, organske kiseline, najviše limunske, jabučne i rosopasne, te enzime, flavonoide i saponine.
       Sok je neugodnog mirisa, te ljutog i gorkog okusa. Sok curi čim se otkine list ili prelomi stabljika ili korijen. U dodiru sa zrakom sok se brzo zgušnjava i postaje tamno-narančaste boje. Isto tako sadrži i organske kiseline, derivate cimetne kiseline i biogene amine (kolin, acetilkolin).
       BRANJE: U ljekovite svrhe koristi se čitav rosopas, a najčešće njegovi nadzemni dijelovi. Nadzemni dijelovi ili samo vršni izbojci skupljaju se u vrijeme cvatnje, a korijen se vadi u jesen. Sok iz nadzemnih dijelova biljke ili iz korijena može se koristiti u bilo koje doba.
       DJELOVANJE: U narodnoj medicini rosopas se često koristi kao blago umirujuće sredstvo, protiv grčeva želuca, crijeva i žučnog mjehura te želučanih, crijevnih i jetrenih tegoba i zastoja žuči.
       Rosopas djeluje protiv bakterija i virusa, zbog čega je svježi sok rosopasa cijenjen kao jedno od najboljih prirodnih sredstava za liječenje bradavica, gljivica na nogama i svraba. Ako bradavice nekoliko puta na dan namažemo svježim sokom od rosopasa, u većini slučajeva one nestanu za nekoliko dana.
       Zbog tvari koje omekšavaju sluz u bronhijama, te umiruju i ublažavaju grčeve bronhija, rosopas pomaže kod nadražujućeg kašlja, bronhitisa i astmatičnih napadaja. Zbog blago analgetičkog i umirujućeg djelovanja, rosopas olakšava i reumatske bolove. Rosopas sadrži alkaloide koji djeluju na srce, šire krvne žile i blago povisuju niski krvni tlak. Istraživanja korejskih znanstvenika su pokazala da rosopas povoljno djeluje na neke vrste tumora, a nekimu čak pripisuju djelotvornost u liječenju raka kože i epilepsije.
         NEŽELJENA DJELOVANJA: Kod propisanih količina neželjena djelovanja su rijetka: suhoća usta, bol u želucu, proljev. Bitno je to, da se smije koristiti samo pod liječničkim nadzorom, jedino nije potreban nadzor kad su u biljnoj mješavini.
       Sok od rosopasa može i kod unutarnje i kod vanjske primjene jako nadražiti kožu i sluznice.
         Čaj od samog rosopasa, ne preporuča se uzimati dulje od 3-4 dana.
       Uzimanje čaja rosopasa ne preporuča se trudnicama, dojiljama i djeci.