OPG ČORIĆ
MIBPG.000177478

Krčić 4
10291 Prigorje Brdovečko

098/98-199-48

01/33-97-658

 

O propolisu

 

PROPOLIS

      Što je propolis?
                         Propolis je ljepljiva smolasta tvar koja nastaje preradom biljnih sokova koje pčele sakupljaju sa različitih biljaka, uglavnom sa jablanova i zimzelenog drveća. Naziv "propolis" potječe od grčkih riječi pro = prije, ispred, za i polis = grad - što se prevodi kao "obrana za grad" ili "branitelj grada". Tako se košnica ("grad pčela") pomoću njega štiti od napada uljeza, uključujući infekciju. Pčele proizvode propolis i koriste ga da bi se zaštitile i stvorile u prirodi najbolji sterilni prostor. Osim što ima ulogu da brtvi, tj. da zatvara postojeće rupe i pukotine , popravlja i pojačava ukupnu strukturu košnice, propolis ima i ulogu imunološkog sustava u košnici, tako da djeluje protubakterijski, protuvirusno i protugljivično.

         Kemijski sastav propolisa
                        Propolis se najvećim dijelom sastoji od ljepljive smole, koja je obično kontaminirana peludom, pčelinjim voskom, prašinom i drugim materijalima - što ovisi o klimi, zemljopisnom položaju gdje se košnice nalaze, vegetaciji, kao i prisutnosti zagađivača okoline na tom području. Upravo zbog navedenih razloga, sastav propolisa može jako varirati, pa ne postoje standardne upute o doziranju, već se treba pridržavati uputa proizvođača propolisa. Iako se za propolis zna već tisućama godina, znanje o njegovom kemijskom sastavu datira od pred svega nekoliko desetljeća. On je složen i sadrži otprilike:

  • 55% smole i balzama
  • 7,5% - 35% voska
  • 10% hlapljivih ulja
  • 5% peluda
  • 5% masnih kiselina
  • 4,4% razne nečistoća (npr. ostaci pesticida, tragovi zagađenja okoliša...)
  • terpene
  • taninske tvari, izlučevine pljuvačnih žlijezdi pčela i ”akcidentalne” spojeve

                    Propolis je bogat aminokiselinama, te ima visoki sadržaj vitamina, uključujući bioflavonoide (koji imaju poznato antioksidantno djelovanje). Tako od vitamina sadrži vit.B1, B2, B6, C, E, nikotinsku kiselinu i pantotensku kiselinu, te slijedeće minerale: natrij, kalij, magnezij, kalcij, barij, bor (u tragovima), stroncij, cink, kadmij, silicij, olovo, selen (u tragovima), nikal, krom, mangan, titan, srebro, bakar, kobalt, molibden, vanadij.

       Mjere opreza
                        
Osobe koje boluju od astme trebale bi izbjegavati propolis jer bi kemijski spojevi koje on sadrži mogli izazvati astmatični napad.
                    Iako do sada nije zabilježen niti jedan slučaj križne reakcije, osobama koje su alergične na ubode pčela, savjetuje se izbjegavanje propolisa zbog moguće pojačane osjetljivosti na bilo koji pčelinji proizvod.
                    Oralni propolis može uzrokovati alergijske reakcije kod osoba koje su alergične na pelud. Pelud koju on sadrži može potjecati od različitih biljaka, a ne samo od biljaka koje rastu na području gdje je sam proizvod kupljen. Iz tog razloga, osobe s alergijama na bilo koju vrstu biljnog peluda, moraju biti oprezne kada uzimaju propolis na usta.

         Nuspojave
                       
Propolis rijetko uzrokuje nuspojave i one se uglavnom javljaju kod osoba koje su alergične na ubode pčela. Tako je kod njih zabilježena pojava bolne osjetljivosti usne šupljine nakon oralne, odnosno pojava osipa na koži nakon lokalne primjene propolisa. Također je zabilježena pojava kontaktnog dermatitisa u vidu osipa među pčelarima i drugim osobama koje dolaze u izravni dodir sa propolisom ili proizvodima koji ga sadrže.

        Interakcije
                       
Do sada je napravljen mali broj pouzdanih studija o propolisu, pa moguće interakcije između njega i lijekova, hrane i drugih dijetetskih pripravaka nisu u potpunosti poznate. Nisu zabilježene interakcije između propolisa i lijekova, kao ni drugih biljnih preparata ili hrane. Nadalje, prema laboratorijskim istraživanjima, propolis može imati aditivan učinak kada se uzima zajedno sa antimikrobnim lijekovima. Važno je imati na umu da sastav propolisa i moguća zagađenja u njemu mogu dramatično varirati, čak i između serija koje su dobivene iz iste košnice.

        Gdje se koristi propolis?
                       
Iako se od davnina koristi u narodnoj medicini, propolis sa znanstvenog aspekta još uvijek predstavlja područje koje se mora dosta istraživati ne bi li se donijeli neki definitivni zaključci o njegovom djelovanju na ljudsko zdravlje. Jedan od osnovnih problema u postavljanju takvih studija je promjenjivost sastava propolisa koji ovisi o mnogo čimbenika koji su najvećim dijelom vezani za područje iz kojeg se sakupljaju biljni sokovi, a iz kojih pčele potom naprave propolis.
                    Još od davnih vremena propolis se koristi u narodnoj medicini. Tijekom posljednjih četrdesetak godina, na Zapadu, zamjećuje se i porast njegove upotrebe u medicinske svrhe. U medicini se propolis koristi kao pomoćno sredstvo, a ne kao primarna terapija, te kao takav ne može zamijeniti konvencionalnu terapiju.
                    Posebnost propolisa je da bakterije na njega ne stvaraju otpornost i što nema štetnih popratnih pojava, što je mana sintetskih antibiotika Uspješno suzbija viruse gripe i herpesa, a preventivno djeluje kod upale grla i paradentoze. Izuzetne rezultate postiže u liječenju infekcija, opeklina, otvorenih rana, te čireva probavnog sustava. Uklanja otekline kod zubobolje. Redovnom upotrebom jača obrambenu sposobnost imunog sustava.
                    Preventivnom upotrebom propolis čuva zdravlje, ublažava tegobe u slučajevima gripe, različitih oblika viroza, upalnih procesa ždrijela i usne šupljine.
                    Koristi se i preventivno, te u akutnim stanjima promuklosti, paradentoze, pojave afti te neugodnog zadaha usne šupljine. Kao prirodni antibiotik djeluje protuupalno, potiče cirkulaciju krvi i epitelizaciju lakših opekotina, površinskih ranica, ogrebotina i herpesa.
                    Potrebno je još puno istraživanja da bi se iskoristile sve moguće dobrobiti propolisa u svrhu prevencije i liječenja, a do tada je najizraženiji njegov preventivni učinak u slučaju izloženosti bakterijama, virusima i gljivicama. Njegovo antimikrobno djelovanje sastoji se u tome što sprječava rast bakterija i to naročito Gram-pozitivnih bakterija, dok je djelovanje na Gram-negativne bakterije ograničeno. Istraživano je i njegovo protuvirusno, kao i fungicidno djelovanje i to uglavnom kod površinskih mikoza (površinska gljivična oboljenja kože).
                    Lokalna primjena propolisa u pučkoj medicini sastoji se u tretiranju rana na koži. Zbog svoje ljepljivosti, propolis je korišten da se zaštiti povrijeđena koža u vrijeme kada još nisu postojali zavoji, pri čemu je njegovo blago antiinfektivno djelovanje vjerojatno još i pospješivalo cijeljenje rane. U nedavnoj studiji kod osoba sa opeklinama drugog stupnja, propolisna krema je imala otprilike isti učinak u smislu sprječavanje infekcije kao i uobičajena krema koja se primjenjuje kod opeklina. Međutim uz to, propolisna krema je potakla ranije cijeljenje i više smanjila upalu od standardne kreme.
                    Na životinjama su rađena istraživanja kapi za oči koje sadrže propolis, i ona su pokazala da smanjuju upalu i potiču cijeljenje povrijeđene rožnice oka.
                    Druga nedavna studija pokazala je da propolisna otopina za ispiranje usne šupljine na bazi alkohola ima obećavajuće učinke u uklanjanju bakterija iz usne šupljine koje doprinose kvarenju zubi i bolestima desni.
                    Također je korištena za sprečavanje infekcija nakon operativnih zahvata u usnoj šupljini, te se čini da bi mogla biti manje štetna za tkivo usne šupljine od uobičajenih antimikrobnih sredstava.

                    Propolis je uziman na usta (oralno) kod bakterijskih infekcija kao što su tuberkuloza, gljivičnih infekcija poput kandidijaze usne šupljine; parazitarnih oboljenja poput malarije, te virusnih infekcija kao što je obična prehlada.

                    Uziman na usta (oralno), propolis može zaustaviti širenje upale, pa potencijalna mogućnost njegove upotrebe su razna upalna stanja, poput, primjerice, artritisa. Postoje i dokazi da bi propolis mogao djelovati i protutumorski. Tako je u nekoliko in vitro (”u epruvetama”) i istraživanjima na životinjama propolis izazvao raspadanje nekih vrsta tumorskih stanica. Nekoliko drugih laboratorijskih istraživanja pokazalo je da bi propolis mogao zaštititi jetru od oštećenja uzrokovanog alkoholom ili toksinima iz okoliša.

          KAPI PROPOLISA